![]() | ||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||
|
|
| |||||||||||||||||||
Knjiga je dokumentarni prikaz života osobe pod stalnim nadzorom komunističkih tajnih službi. Njezina je okosnica izvorna dokumentarna građa jugoslavenskog komunističkog represivnog aparata. Knjiga donosi dokumente i dokaze o doušnicima iz njegovih studentskih dana i s radnog mjesta, a poslužila je i kao dokaz na suđenju Mustaču i Perkoviću u Münchenu.Objavljen je popis udbaša i njihovi pseudonimi. Svoje životno djelo Vukojević je okrunio je masivnom knjigom od 1200 stranica i nekoliko kilograma teškom uvezu složio je cijeli svoj prijeratni politički put. U knjizi je prikazan cjelovit primjer motiva i načina izvođenja represije nad političkim neistomišljenikom u čemu su koordinirano surađivale tajne službe, sudstvo i civilni segment komunističke vlasti. Lustracija se može vrlo lako provesti „U Poljskoj čovjek postaje književnikom ako izda 3 knjige, a u Jugoslaviji ako izda 3 prijatelja“, rekao je Vukojević komentirajući dosjee koje je uvrstio u svoju knjigu pri čemu je u njima pronašao mnoge svoje ‘prijatelje’ koji su ga pratili za Udbu. „Lustracija se može vrlo lako provesti. Ja ovdje u publici vidim ljude za koje pretpostavljam da će na idućim izborima ući u Hrvatski sabor i da će se oformiti vlada koja će imati razumijevanja za lustraciju“, ocijenio je dodavši kako postoji mogućnost donošenja lustracije – postoji više tisuća dosjea u Državnom arhivu: „Niti jedan akt, niti jedan dosje, niti jedan papir nema oznaku tajne. Nitko ne treba skidati tajnu – to su papiri iz komunističkog sustava koji trebaju biti dostupni svim građanima Republike Hrvatske. I ako bude dovoljno volje, onda se svi ti dosjei mogu objaviti kao što je objavljen moj dosje. Ondje ćete naći sve ljude koji su radili u Udbi, na svim funkcijama, naći ćete sve suradnike, suce, tužitelje. Ja mislim da je to 90 posto lustracija i onda ćemo moći vidjeti stvarno stanje u Hrvatskoj“. Zadnji dokument Udbe o Vici Vukojeviću napisan 1992. godine kad je on već bio saborski zastupnik Bruna Esih je istaknula kako je knjiga zapravo knjiga dokumenata na temelju izvorne dokumentarne građe jugoslavenskog komunističkog represivnog aparata. Najveći dio se odnosi na cjeloviti dosje Udbe. Također naglasila je i zanimljiv podatak – da je zadnji dokument Udbe o Vici Vukojeviću napisan 1992. godine kad je on već bio saborski zastupnik. „Odgovornost je sviju nas ukazivati na sve dosadašnje propuste i posljedice istih poučeni iskustvom koje smo nažalost ponavljali. Lustracija se nameće kao nužna, a nju je moguće provesti na razne načine s različitim zakonskim regulativama. Uz širu javnu raspravu što hitnije treba provesti istinsku demokratizaciju i pročišćenje društva. Nadamo se da je i ova knjiga početak tog procesa“, zaključila je Esih.
|
||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||